Što je to senzorna integracija?
Da bi se čovjek bez teškoća kretao, učio i ponašao, mozak mora dobro organizirati osjete koji iz okruženja dolaze iz različitih dijelova tijela. Osjetila mogu biti vanjska; uho, oko, koža, jezik-usna šupljina, nos i unutarnja- taktilna, vestibularna i proprioceptivna. Osjeti nastaju kao rezultat podraživanja živčanih stanica. Da bi impulsi dobili značenje moraju biti integrirani. Integracija pretvara osjete u percepciju. Na primjer kada promatramo neki predmet, mozak integrira vidne osjete pa možemo uvidjeti i oblik predmeta, boju, veličinu itd. Senzorna integracija se počinje razvijati još u utrobi, kada mozak fetusa dobiva informacije iz različitih osjetila pri kretanju majke. Razvoj senzorne integracije se nastavlja i kada se dijete rodi. Prvih sedam godina života, mozak se smatra aparatom za senzornu obradu.
Ako postoje teškoće pri integraciji senzornih (osjetnih) informacija tada je riječ o disfunkciji senzorne integracije. Senzorne informacije se pogrešno interpretiraju što rezultira problemima u percepciji, ponašanju i učenju.
Disfunkcija senzorne integracije uključuje teškoće pri primanju, obradi/organizaciji i otpuštanju informacija.
Tko ima disfunkciju senzorne integracije?
Ne možemo reći da svatko od nas ima savršenu integraciju osjeta, međutim kada mozak nije u stanju pravilno obraditi i organizirati senzorne informacije, može doći do problema u učenju, ponašanju i interakciji s vršnjacima. Disfunkcija SI se najčešće javlja s cerebralnom paralizom, pervazivnim razvojnim poremećajem, ADHD-om, zakašnjelim razvojem govora, smetnjama u učenju, kod posvojene djece, kod “tipične”djece i to češće kod dječaka.
Kada dolazi do senzorne dezintegracije?
Disfunkciju senzorne integracije možemo uočiti već u ranoj dobi. Kod djeteta izostaju neki obrasci kretanja; npr. dugo pužu, ili preskoče fazu puzanja, kasnije prohodaju, imaju slabiji mišićni tonus. Može se uočiti i pojačana osjetljivost (npr. preosjetljivost na iznenadne zvukove, dodir-smeta im određena tkanina i sl.) ili smanjena osjetljivost (neosjetljivost na zvukove, smanjen osjet boli i sl.), pokrivaju uši u određenim situacijama, stalna potraga za pokretom, hiperaktivnost i nedostatak osjećaja za opasnost.
Naš mozak stalno prima informacije iz naših osjetila. Većini ljudi obrada tih podataka ne predstavlja problem, međutim djeci s disfunkcijom SI, može biti pravi izazov.
Djeca nemaju sve iste reakcije na situacije i podražaje. Ali njihovi odgovori obično spadaju u jednu od dvije kategorije ili kombinaciju tih dviju kategorija.
Djeca s disfunkcijom SI reagiraju na osjetilni podražaj na dva načina; mogu biti nedovoljno osjetljivi (hipoosjetljivi, hiposenzitivni), pretjerano osjetljivi (hiperosjetljivi, hipersenzitivni) ili kombinacija hipo- i hiper- osjetljivosti.
Hipoosjetljivo dijete
Traži više senzornih stimulacija. Potrebno je puno više podražaja da bi dijete dostiglo normalnu razinu budnosti. Mozak nedovoljno osjetljivog djeteta osjete registrira manje intenzivno. Djeca koja se osjećaju traže mogu izgledati nespretno, mogu biti preglasni ili izgledati kao da imaju nepoželjna ponašanja.
Uobičajena ponašanja hipo osjetljive djece;
- Visoka razina aktivnosti
- Uvijek u pokretu, temperamentno je i brzo se uzbudi
- Impulzivnost, nedostatak samokontrole
- Imaju neuobičajenu toleranciju za bol
- Uživaju u skakanju, udaranju i guranju stvari i ljudi
- Vole "grubu igru" na igralištu
- Često dodiruju osobe i objekte
- Traže buku
- Žvaču rukave, igračke i sl.
Hiperosjetljivo dijete
Intenzivnije osjeća senzorne podražaje od prosječne osobe. Izbjegavaju neke aktivnosti jer ima je svaki dodatni unos previše. Pretrpano podražajima dijete postaje preplavljeno i hiperaktivno.
Uobičajena ponašanja hiperosjetljive djece;
- Ne vole zagrljaje ni poljupce
- Često se preplaše od jakog svjetla i neočekivanih zvukova
- Niska razna aktivnosti, ne pokazuju interes za istraživanje svijeta oko sebe
- Izbjegavaju ljuljačku i drugu opremu na igralištu koja nudi vestibularni ili proprioceptivni unos
- Imaju teškoća u poznavanju gdje je njihovo tijelo u odnosu na druge ljude ili objekte, nespretno je i sklono nezgodama. Česti su problemi s niskim tonusom
- Vole biti u tišim okruženjima i izbjegavaju gužve
- Mogu imati i poteškoća u razumijevanju verbalne komunikacije
- Zbog rutinske promjene aktivnosti može doživjeti stres
Neka djeca mogu pokazati kombinaciju ovih reakcija. To je zato što se njihovi odgovori mogu promijeniti ovisno o njihovoj razini pobuđenosti i mogućnosti samoregulacije.
Slika preuzeta sa stranice: http://www.radnaterapija.net/sto-je-senzorna-integracija
